Husein Šehić
Husein Šehić, publicist, pjesnik i historičar, rođen je 1910. u Bosanskom Petrovcu.
Svoje prve pjesme objavljuje u tuzlanskom listu ,,Hikjmet” koji je izlazio u razdoblju između dva svjetska rata.
U svojim zapisima o sebi pjesnik kaže: ,, “Štampao sam valjda preko sto pjesama među kojima ima i pokoja dobra. Pisao sam i pripovijetke, te povijesne crtice i sakupljao narodne umotvorine”.
Objavio je knjigu Gradačac i okolina (1969) u kouatorstvu sa Đordem Mitrovićem, Hasanaga Pećki i druge pripovijetke (1975).
Njegov sin je uime oca objavio zbirku njegovih pjesama Davni spomeni (2008).
Jedan je od najzaslužnijih ljudi za formiranje Zavičajne muzejske zbirke od koje je, nažalost, ostalo samo nekoliko eksponata koji se čuvaju u prostorijama Radio stanice Gradačac.
Umro je 1973. godine.
MOLITVA U SAMOĆI
Kad s’ unoća, večer smiri,
kada nigdje glasa nеmа,
onda moja mlada duša
molitvi se toploj sprema.
U tišini i samoći,
dok posljednja zv’jezda gori,
u zakutku jednom malom
sa zanosom duša zbori:
“Bože moćni, Bože blagi,
Stvoritelju duše moјe,
ja se samo Tebi molim
i spominjem ime Tvoje.
Oh primi me, Bože moćni,
pod okrilje vel’ko Svoje
i daj nek mi duša saто
slavi sv’jetlo ime Tvoje!
Neka u mom mladom srcu
razbukti se ljubav sveta,
nek mi razum, moćni Bože,
oko Tvoga Arša l’jeta!
Izlij, Bože, milost Svoju
povrh Svoga gr’ješnog roba,
koji samo Tebe moli
danju, noću, svako doba!
Ja znam da se, Tvorče, tebi
ne bih gr’ješan odužio
za ljepotu kojom si me,
Moćni Bože, okružio,
kad bi c’jelog svog vijeka
ja na sedždi molio se,
opet ne bih Tebi, Bože,
odužiti mogao se.
Ako mi se ne smiluješ
i ne dadneš milost Svoju,
moja duša neće šetat’
po džennetskom perivoju.
Skromni pjesnik u tišini
smilovanja Tvoga traži
da sa srca goni jade
i da gr’ješnu dušu blaži”.
Objavljeno 03.12.2025.
