Husein Bašić

ilustracija biografija

Husein Bašić rođen je 1. februara 1938. godine u Brezovicama kod Plava, od oca Ibrahima – Ibra i majke Hateme. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu. Duže vremena radio je kao gimnazijski profesor i u Ministarstvu za obrazovanje, nauku i kulturu Crne Gore. Prve pjesme počeo je objavljivati od 1958. godine u brojnim listovima i časopisima. Prvu zbirku pjesama objavio je 1970. godine pod nazivom ,,Od sunca ogrlica”. Od početka 90-ih godina prošlog vijeka aktivno se zalagao za kulturni razvoj i emancipaciju Bošnjaka na prostoru Crne Gore. U toj svrsi je 1993. godine osnovao kulturno društvo ,,Almanah”. Od 1996. godine bio je predsjednik Zajednice KUD Bošnjaka Sandžaka ,,Preporod”. 1990. godine istupio je iz Udruženja književnika Crne Gore zbog drugačijeg stava prema politici Slobodana Miloševića. Bio je redoviti član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti. Umro je 4. novembra 2007. godine u Podgorici. Njegova najznačajnija djela su:

,,Od sunca ogrlica” (Pljevlja 1970), zbirka poezije

,,Tuđe gnijezdo” (Sarajevo–Titograd 1981, Nikšić 1992), roman

,,Krivice I–II” (Banjaluka–Sarajevo–Mostar–Tuzla 1986), roman

,,Kolovrat” (Novi Pazar 1993), roman

,,Kad su gorjele božje kuće” (Podgorica 1994), zbirka poezije

,,Crnoturci” (Novi Pazar 1996, Podgorica 2012, Cetinje–Podgorica 2017), roman

,,Pusta vrata” (Krivice III; Podgorica 1998), roman

,,Bijeli Azijati” (Podgorica 2000), roman

,,Kosti i vrane” (Podgorica 2000), roman

,,Kapija bez ključa” (Podgorica 2000), roman

,,Pusto tursko” (Podgorica 2000), roman

MUTNA ZVIJEZDA

                 Na vijest o rušenju Ferhadije džamije u Banjoj Luci

Kad majstori položiše prvi kamen u temelj džamije,
Kodža mimar pogleda u nebo
I vidjeć’ joj mutnu zvijezdu
Što je tog jutra ostala da ih grije,
Prohesapi joj vijek i mnogo se ožalosti time,
Pa glasom tišim od vode
Izreče ovaj tarih:
Kad je ponovo budu dizali iz praha,
Želim joj duži vijek, i srećniju ruku od moje,
Časnije komšije no one
Što će je u ludilu porušiti! Amin!

KASNO BOŠNJU DOLAZI PAMET

(Ili raspeće s kraja XX vijeka)

Izgurali su ga ćuške iz doma,
Poperili ga na tenk,
I razapeli kao sveca,
U živi krst. U strašilo za vrane,
”Da vidi turčin kako se razapinje živ hinsan”,
Kad ga ulove k’o zeca,
Kao ticu.

Smiješio se zorom i mislio da se šale,
Da izvode neku davnašnju igru iz prapostojbine,
Kao: živ – klan – nedoklan,
Uz sikteće pritezanje majke turske
I vjere ine.

Znaju ga dobro ti što ga vežu,
Raspetog na krstu kao vranu,
Invalid je prve kategorije iz enobe,
Obišnji Bošnjo sa Dobrinje,
Koji i nije pomišljao da je turčin,
Kazivao se neopredijeljen i bez vjere,
Kandisao na šomu i bijeli luk
I patio od zaduhe i zimomore.
Pritom je čvrsto vjerovao:
Da njemu neće niko ništa…
Kao što on neće nikom ništa…
I smijuljio se još misleći da se šale.

Tek kad se uspravio i vidio bradato kolo okolo,
Kugu s kosom,
Začudio se mnogo i pitao se:
Kako im časprije nikoše tolike brade,
Kao da su ih sve vrijeme nosili pod pazuhom!?
Pljunuo ih je u zakrvavljene oči,
U divlju kostrijet. I rekao:
,,Ovo vam je od Saveza boraca enobe i od mene – lično!
I gonim vam takvu nauku iz koje ste naučili
Da od ljudi pravite strašila za vrane!”

Tad je Bošnjo-vrana u pola riječi zaćutao,
Prerezali su mu grkljan nekom spravom
zahrđalom i starom,
Što je nekad žnjela i žela, uz sela – niz sela,
Plemenitom međom – Drinom…
Izmeđ’ Bosne i izmeđ’ Srbije…
S kraja na kraj… Do kraja…

POSLJEDNJE NJENO PISMO

Ako ti mogu malko slagati:

Ja sam dobro,

Baš dobro.

Bez tebe

Izvodim naše pčele na pašu,

Našu nerođenu djecu

Čekam uzaman da se vrate.

Ako ti mogu malko slagati:

Sve je sada puno bolje

Bez tebe

Tamo gdje je prije bilo

Naše sumnjivo srce.

Samo da ne povjeruješ nikad

Da je tako.

UČIMO ZEMLJU DA HODI

Učimo zemlju da hodi

Ne gubimo nadu

Ne plašimo se kraja

Odletimo što dalje

Što duže

Ne računajući na povratak

Strpljivo učimo zemlju da hodi

Da misli šta hoće

Da voli i leti

Ponad sebe

Učimo zemlju bez straha

Stavljajmo je na muke

Gnječimo joj srce

Ona to voli

Ne dajmo da se naše čudesno tijelo

Naše oči i ruke

Naš umni grom

Raspadne u njoj bez ostatka

Strpljivo učimo zemlju da hodi

Preko sebe

Uspravno dok može

                                    ZAPIS O SREĆI I RATU

                                                   Od

                                                 svega

                                         što ide na tebe

                                   da ti slomi srce i skopa

                          ovaj zapis pomaže, kuražan budi!

                     On je u puščanoj sačmi koja ti leti k čelu,

                   na vrhu noža s đavolom se moli, bori i lomi,

                okreće strelice, nevidljive bodeže, svemirske osti,

          čuva te od svega i svačega što može i hoće da te strefi,

       samo ne smetni s uma, pazi: čuvaj se prvo od samoga sebe,

             jer s te strane, u kojoj šejtani rade, ovaj zapis ne štiti.

Objavljeno 03.12.2025.

Projekat podržan od strane Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava

Stavovi iznijeti u publikaciji ne izražavaju nužno i stavove donatora.